Pizza bestellen Graz Lieferservice Graz
Objavljeno: 29.06.2015. u 21:46   |  Izvor: ABC.ba 

Slikar

Rade Babić

Rade Babić, slikar "pjesničke duše" govori za ABC.ba portal o stanju u bh. umjetnosti te ljubavi prema crtežu i slikanju.

Rade Babić rođen je 8.11.1959.godine u Kozarskoj/Bosanskoj Dubici, gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Višu upravnu školu završava u Sarajevu, a u Banja Luci živi od 1977. Zaposlen je na Medicinskom fakultetu u Banjaluci od 1984. godine, a trenutno radi u fakultetskoj biblioteci. Ljubav prema crtežu i slikanju javila se još u djetinjstvu. Kod slikara Vladislava Dacešina učio je i slikanje tehnikom ulje na platnu. Rade  je kako mnogi kažu slikar "pjesničke duše".

Pripremila: Marija Dejanović

ABC:  Što vas je navelo da postanete slikar?

R. Babić: Još kao dječak imao sam potrebu da se izražavam kroz crtež. Mislim da u svakom ljudskom biću postoji želja za kreativnošću, koja u jednom momentu naraste kao bujica vode i izbije na površinu tražeći svoj put.To je nešto što je jače od nas, jedan put koji nam je utrasiran.

ABC: Kakav je vaš način stvaranja? Da li prvo imate ideju, nakon koje dolazi skica, pa realizacija ili...?

R. Babić: Ta ideja dođe, da li kroz nešto što nam se dopadne u našem okruženju, ili kroz nešto što nas opterećuje, nešto što nam je obuzelo misli. Za početak se uradi skica koja se dograđuje, izbacuju se neki suvišni elementi, dotjeruje kompozicija i onda se pristupa realizaciji slike.

 ABC: Provodite li puno vremena u potrazi i razmišljanju o temi slike?

R.Babić: Tema tj. motiva ima mnogo, a vremena malo. Oni se kod mene često smjenjuju i po nekad zastanem, pa jednostavno ne znam šta da radim, jer imam obilje materijala i predložaka.

Omiljena tema mi je rijeka Una, pogotovo njen gornji tok.

ABC: Kakve stvari tražite u prirodi i šta određuje vaš izbor?

R. Babić: U prirodi tražim estetiku. Harmoniju čovjeka i prirode. Želim da slika koju stvaram tj.  pejzaž da djeluje meditativno na konzumenta. Da se opusti, da mu prenesem tišinu rijeke, miris rastinja i rijeke, da osjeti žubor slapova i bukova, da mu kroz sliku prenesem poruku mira i čistoće, bistrine i lepezu tonova koji djeluju smirujuće.

 ABC: Koliko vaš početni izbor određuje konačni oblik kompozicije slike?

R.Babić:  Početni izbor je okosnica, global slike. U pejzažu se on možda malo dorađuje u pogledu izbacivanja nekih suvišnih elemenata kompozicije ili dovođenja game u jednu ravnotežu, koja treba da djeluje prijatno, da nam stvara jedan vizuelni ugođaj sa smirenim nijansama, čak pomalo i nostalgično da djeluje na posmatrača. Dok recimo kod ciklusa stari gradovi, uz glavna građevinska obilježja jednog grada često se postavljaju brave, katanci i ključevi, kao i narovi koji imaju simbolično značenje i stvaraju jednu simbiozu realnog i nadrealnog, stvarnog i sanjalačkog.

 ABC: Da li vaše slike nastaju u prirodi odnosno u neposrednom kontaktu s onim što slikate ili radite u ateljeu?

R. Babić: U pleneru tj. u prirodi se najčešće odradi skica ili crtež, kao temelj slike koji se kasnije dorađuje i koristi, ako je rad na papiru, on često, kasnije uz neke dorade preraste u sliku.

 ABC: Možete li nam opisati vaš tipičan dan u ateljeu?

R. Babić: Rad u ateljeu podrazumjeva izolovanost od vanjskog svijeta. To je jedan period kada se čovjek koncentriše na temu, lagano pije kavu i razmišlja odakle da krene, i onda kada je slika osmišljena, kreće se u realizaciju. To se najčešće radi u slojevima, sa fazama sušenja i podslikavanja, gdje se nanose lazurni slojevi, koji probijaju jedan ispod drugoga. Ako je veće platno često se izmičem da sagledam kompoziciju i gamu, kako bi se slika držala pod kotrolom.

 ABC:  Neiscrpni motivi i inspiracija vaših radova su i bosanski gradovi. Koji od gradova vam pružaju najviše inspiracije?

R. Babić: Da naši gradovi su lijepi, jer su spoj različitih kultura, tradicija, konfesija, zanimljivih građevina. Među njima su svakako ističu: Mostar, Trebinje, Banjaluka, Bihać, Bosanska Otoka, Bosanska .Krupa, Dubica, Gradiška, Vranduk, a u planu su mi svakako Travnik i Počitelj...

ABC: Možete li nam objasniti zašto serijal sa bravama, ključevima i katancima? Šta oni treba da predstavljaju?

R. Babić: Ciklus brave, katanci i Kastel je došao sasvim spontano. Ja sam u jednom momentu osjetio tjeskobu zaključanosti, zatvorenosti na više nivoa. Jedne prilike sam rekao da bih bio najsretniji da nikad nisam naslikao ni jednu bravu i katanac i da se nateže otključavaju brave i katanci u ljudskim glavama. Jednostavno je previše katanaca. Na mnogim našim fabrikama su katanci i lanci. Na prisup raznim svjetskim asocijacijama mi imamo katanac, Ja kao čovjek želim da komuniciram sa svim ljudima. Jedna od izložbi koju planiram je na Dubičkom mostu koji je spajao dva grada. Brava i katanac je simbol prekida, a izgubljeni ključ je rješenje koje se traži.

ABC: Na vašim slikama se pojavljuje jedan jako zanimljiv motiv, nar. Zašto baš ta voćka, šta ona treba da simbolizuje?

R. Babić: Nar se kao plod spominje u svim svetim knjigama. Njegova kora je otrovna, a sadržaj je ljekovit. Nar je takođe simbol plodnosti, bogatstva i blagostanja, a do nas je kako ćemo da koristimo taj leteći nar na mojim slikama.Vjerujem da ćemo se okrenuti u boljem pravcu i da ćemo prepoznati ljekovito svojstvo nara. Nar bi trebao biti simbol nečega čemu trebamo da težimo.

ABC: Vašim dosadašnjim najvećim komercijalnim uspjehom se smatra izrada portreta Ive Andrića. Smatrate li i vi to djelo svojim najvećim uspjehom?

R. Babić: Slika nobelovca Andrića je naručena i cijena je bila dogovorena u naprijed, s tim što je kupac pored lika I. Andrića zahtjevao da u kompoziciji bude ukomponovan stari most, Bikavac i grad. Tako da je ta slika bila većeg formata sa dosta elemenata. Za pripremanje rada na ovoj slici išao sam u travnik u kuću I. Andrića ,bio sam i u Herceg Novom u kući koju je književnik koristio za odmor, pregledao mnogo njegovih fotografija, da bih na kraju krenuo u realizaciju slike. Još uvjek je ta slika najskuplje plaćena, od svih mojih radova.

 ABC: Neodavno smo mogli vidjeti vaša djela zajedno izložena s Pikasovim grafikama. Koliko to vama kao umjetniku imponuje?

R. Babić: Za mene je bila velika čast izlagati svoje radove pored Pikasovih grafika i slika Viktorije Rabžajeve. Sama činjenica da je Pikaso slikar koji je obilježio ovaj vijek, slikar koji je uradio najviše slika, njegova djela su najviše kradena i umjetnik koji je pokazao vrlo široku lepezu svog kreativnog rada.Viktorija je umjetnica prelijepih širokih pejsaža iz njenog zavičaja, koji su često rađeni pastuozno i u kojima se oslikava ljepota krajolika naglašena sa prefinjenom gamom, majstorski usklađenih tonova, slike koje nose jak autorski pečat.

 ABC: Bi li ste nam rekli par riječi odkud Pikasove grafike u  Dubici?

R. Babić: U Dubici je organizovana izložba slika povodom oslobođenja Dubice u II svjetskom ratu. Organizator je bila Turistička organizacija grada Dubice na čelu sa gospođicom Marijanom Kotur. U hotelu Zepter su bili izloženi radovi: grafike Pikasa iz faze Volard, poštanske marke sa likom i djelom Pikasa, ulja akademske slikarke Viktorije Rabžajeve iz Rusije. Treći autor sam bio ja sa svojim motivima Une slikanim na platnu.  Ova zajednička izložba je bio drugi dolazak Pikasovih djela u Dubicu.  Prvi put Pikasova litografija autoportret se pojavila mnogo ranije, kada je Boško Šiljegović narodni heroj na jednom kongresu dobio Pikasovu grafiku i odlučio da je pokloni Gradskoj biblioteci Dubica, gdje je ona izložena i dan danas je vlasništvo biblioteke. Mislim da je to zvanično jedini Pikasov rad u Bosni i Hercegovini?

ABC:  Kako se slikar u vama nosi s pravnikom i bibliotekarom?

R. Babić: Po struci sam pravnik, ali nisam radio u ovoj oblasti. Zaposlen sam u biblioteci Medicinskog fakulteta Banjaluka, a slikarstvo je moja opsesija i način izražavanja, želja da pokažem svoje emocije kroz slike da ovjekovječim ljepotu rijeke Une. Biblioteka odnosno knjiga je prozor u svijet u sticanje novog znanja, Izgrađivanje čovjek, a u svakoj struci, pa tako i slikaru je potrebno da čita, prati literaturu, saznaje o novim tehnikama, koje pokazuju jedno bogatstvo ideja, materijala i medija.

 

ABC: Kako bi ste opisali situaciju na BiH likovnoj sceni?

R. Babić: Globalno mislim da se vrlo malo ulaže u kulturu, pa tako i u likovnu umjetnost. Pojedinci su najčešće prepušteni sami sebi da se snalaze kako mogu i umiju, oni koji su uspjeli izaći vani sa svojim djelima stekli su reputaciju i priznanja, kao što su Mersad Berber, Safet Zec i dr. Mislim da je put ka uspjehu vrlo trnovit. Evo upoznao sam troje mladih umjetnika iz Bihaća Mersada, Ferdija i Selmu Selman, sve troje su talentovani i vrijedni, kako vidim oni traže svoj put u karijeri u inostranstvu, jer kod nas je ekonomska kriza koja je već duži niz godina ostavila trag i na ostale sfere života, a na umjetnost pogotovo. Tako da je pitanje koliko se adekvatno kod nas može vrednovati umjetničko djelo, kada ljudi nemaju sredstva za elementarne životne potrebe.

Vezano:

 

/ABC.ba

KOMENTARI